Luyện nghe bài hát Iz Dana U Dan

Kol'ko nisko idemo, moze li nize
nam se dig'o zanos, al' standard nam se ne dize
dani ponosa i slave i minusa na
mi ne zivimo, mi
sta nasem buducem narastaju
dugove, racune, rate nas guse
a nemamo ni
kombiniramo kako odgodit' placanje, bar za dana
jebo kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad, stara stednja se
osla na ono bitno, pojela se i
bez smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko zna sto se to prek' noci dogodilo

Koga da pitam,
ko ce mi dat'
reci sta osim
da je biti gore

Sve te tisuce, hiljadarke, i rudari
stavljali davno na stranu, za san da se ostvari
nestali u brojkama, brojke ko snijeg
dok mi smo prezivljavali, zivotne stvari
i di smo sad
napokon mirni, napokon slobodni, napokon u drzavi
al' sad smo
smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam zao
al' usput se domoljub veci od nas
pa pokrao sav
radili, al' nas cijenili
mjesecima cekali da trud sto smo ulozili
di smo sad, sve ispocetka
za kol'ko idemo, od ponedeljka do petka
kol'ko vrijedi nas rad
imali smo, sad nemamo, di smo

Samo zivimo iz u dan
i svaki san nestao je izbrisan
da pitam, brate
ko ce mi dat'
bilo sta osim da je moglo biti gore

I di smo
jos bolje sutra
mozda naivno se nadamo istim
dok iznutra cijeli zakazuje
pravde da nas stiti
nema vlasti, sve sami konvertiti
obecanja su jeftina a zivot je tako
pa su kriminalci, sta ces, nije narod glup
standard, hoce lovu, hoce zivit', hoce sve
a to cekaju i cekaju, i i popizde
jer nema smisla, rezije su
minus je
sve to predugo, narod puk'o
kukaju sto jucer bilo bolje neg' danas
drugi divljaju, galame dok ih nacionalni zanos
i te, pitam te di smo sad
dalje na crno ispod cijene, al' do kad
ko ce vratit' dostojanstvo, ko ce platit' punu
dat' nam tol'ko kol'ko
da jednom krenu
vise gubimo strpljenje, brojimo probleme
sve sto imali smo nemamo, i tesko nam je
pa na kraju zapita se
kolko spao sam
pa kako onda ostat'

Samo zivimo iz u dan
i svaki san davno nestao je
da pitam, brate
ko ce mi dat'
bilo sta osim da je moglo biti gore

I reci mi da smo promijeniti svijet
(reci mi, te)
i da ce djeca sto imat' nasljedje za ponijet'
i reci mi da sve dobro unistili
i da cu
mirno spavati.. od

Reci mi da izgraditi, da nije prekasno
i ako zakazem daj mi snage, nesto prekrasno
i vec sutra bih otvorit' oci, pa da budem zahvalan
al' ne mogu pa stisnem zube, i iz dana u dan