Luyện nghe bài hát Iz Dana U Dan

Kol'ko nisko idemo, moze li uopce
mozda nam se dig'o zanos, al' nam se ne dize
ponosa i slave i minusa na tekucem
mi ne zivimo, mi
sta ostavljamo nasem buducem
dugove, racune, rate nas guse
a ni kune
kako odgodit' placanje, bar za desetak dana
jebo zivot kad na karticu se hrana
di smo sad, stara stednja se
osla na ono bitno, pojela se i
bez smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko zna sto se to prek' noci dogodilo

Koga da pitam,
ko ce mi odgovore
bilo sta osim
da je moglo gore

Sve te tisuce, hiljadarke, i rudari
stavljali na stranu, za neki san da se ostvari
nestali u brojkama, brojke ko snijeg
dok mi smo prezivljavali, stvari poskupile
i di smo sad
mirni, napokon slobodni, napokon u svojoj drzavi
al' sad smo
dali smo svoje snove za ovu i nije nam zao
al' usput se nasao domoljub od nas
pa sav visak
radili, al' nisu nas
cekali da plate trud sto smo ulozili
di smo sad, sve ispocetka
za kol'ko idemo, od ponedeljka do petka
danas vrijedi nas rad
imali smo, sad nemamo, di smo

Samo zivimo iz u dan
i san davno nestao je izbrisan
koga da pitam,
ko ce mi dat'
reci sta osim da je moglo biti gore

I di smo
jos cekamo sutra
mozda naivno se nadamo stvarima
dok iznutra cijeli zakazuje
pravde da nas stiti
nema vlasti, sve sami konvertiti
su jeftina a zivot je tako skup
pa su uzor kriminalci, sta ces, nije glup
hoce standard, hoce lovu, hoce zivit', sve
a to cekaju i cekaju, i i popizde
jer nema smisla, su visoke
minus je
sve to predugo, narod puk'o
jedni kukaju sto jucer bilo bolje danas
drugi divljaju, galame dok ih puca zanos
i pitam te, te di smo sad
radimo na crno ispod cijene, al' do kad
ko ce dostojanstvo, ko ce platit' punu cijenu
nam tol'ko kol'ko vrijedimo
da stvari krenu
vise gubimo strpljenje, samo brojimo
sve sto imali smo nemamo, i nam je breme
pa na svatko zapita se
nisko spao sam
pa kako onda ponosan

zivimo iz dana u dan
i svaki san nestao je izbrisan
da pitam, brate
ko ce mi odgovore
reci bilo sta osim da je moglo gore

I reci mi da smo promijeniti svijet
(reci mi, te)
i da ce djeca sto dolaze imat' nasljedje za
i reci mi da nismo sve unistili
i da cu
spavati.. od savjesti

Reci mi da izgraditi, da nije prekasno
i ako daj mi snage, stvorit' nesto prekrasno
i vec sutra volio bih oci, pa da budem zahvalan
al' ne mogu pa zube, i hodam iz dana u dan