Luyện nghe bài hát Iz Dana U Dan

Kol'ko idemo, moze li uopce nize
mozda nam se dig'o zanos, al' nam se ne dize
dani ponosa i slave i minusa na
mi ne zivimo, mi
sta ostavljamo nasem narastaju
dugove, racune, kredita nas guse
a nemamo ni
kako odgodit' placanje, bar za desetak dana
jebo zivot kad na karticu se kupuje
di smo sad, stednja se otopila
osla na ono bitno, pojela se i
bez smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko zna sto se to prek' noci dogodilo

Koga da pitam,
ko ce mi dat'
reci bilo sta
da je moglo biti

Sve te tisuce, hiljadarke, konjanici i
davno na stranu, za neki san da se ostvari
nestali u brojkama, brojke ko okopnile
dok mi smo prezivljavali, zivotne poskupile
i di smo sad
mirni, napokon slobodni, napokon u svojoj drzavi
al' sad smo
smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam zao
al' se nasao domoljub veci od nas
pa sav visak
radili, al' nisu nas
mjesecima cekali da trud sto smo ulozili
di smo sad, sve ispocetka
za kol'ko nisko idemo, od do petka
kol'ko vrijedi nas rad
smo, sad nemamo, di smo sad?

Samo zivimo iz u dan
i san davno nestao je izbrisan
koga da pitam,
ko ce mi dat'
reci bilo sta osim da je moglo biti

I di smo
jos cekamo bolje
mozda se nadamo istim stvarima
dok cijeli sistem zakazuje
pravde da nas stiti
nema vlasti, sve sami konvertiti
su jeftina a zivot je tako skup
pa su uzor kriminalci, sta ces, nije narod
standard, hoce lovu, hoce zivit', hoce sve
a to cekaju i cekaju, i cekaju i
jer nema smisla, rezije su
je preduboko
sve to traje predugo, puk'o
jedni sto jucer bilo bolje neg' danas
divljaju, galame dok ih puca nacionalni zanos
i te, pitam te di smo sad
radimo na crno ispod cijene, al' do kad
ko ce dostojanstvo, ko ce platit' punu cijenu
dat' nam tol'ko vrijedimo
da stvari krenu
vise strpljenje, samo brojimo probleme
sve sto imali smo nemamo, i nam je breme
pa na kraju zapita se
kolko spao sam
pa kako onda ponosan

zivimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je
da pitam, brate
ko ce mi odgovore
reci bilo sta da je moglo biti gore

I mi da smo mogli promijeniti svijet
(reci mi, te)
i da ce djeca sto dolaze imat' nasljedje za
i mi da nismo sve dobro unistili
i da cu
mirno spavati.. od

mi da mozemo izgraditi, da nije prekasno
i ako zakazem daj mi snage, nesto prekrasno
i vec sutra volio bih otvorit' oci, pa da zahvalan
al' ne mogu pa stisnem zube, i hodam iz u dan