Luyện nghe bài hát Iz Dana U Dan

Kol'ko nisko idemo, li uopce nize
mozda nam se dig'o zanos, al' standard nam se ne
ponosa i slave i minusa na tekucem
mi ne zivimo, mi
sta ostavljamo buducem narastaju
dugove, racune, rate nas guse
a nemamo ni
kombiniramo odgodit' placanje, bar za desetak dana
jebo kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad, stara stednja se
osla na ono bitno, pojela se i
bez smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko uopce zna sto se to noci dogodilo

Koga da pitam,
ko ce mi odgovore
reci bilo sta
da je moglo gore

Sve te tisuce, hiljadarke, i rudari
stavljali na stranu, za neki san da se ostvari
u brojkama, brojke ko snijeg okopnile
dok mi smo prezivljavali, zivotne stvari
i di smo sad
napokon mirni, napokon slobodni, u svojoj drzavi
al' sad smo
smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam zao
al' usput se domoljub veci od nas
pa pokrao sav
radili, al' nas cijenili
mjesecima cekali da trud sto smo ulozili
di smo sad, opet sve
za nisko idemo, od ponedeljka do petka
danas vrijedi nas rad
imali smo, sad nemamo, di smo

zivimo iz dana u dan
i svaki san davno je izbrisan
da pitam, brate
ko ce mi odgovore
reci bilo sta osim da je moglo gore

I di smo
jos bolje sutra
mozda se nadamo istim stvarima
dok iznutra cijeli zakazuje
pravde da nas stiti
nema postene vlasti, sve sami
obecanja su jeftina a zivot je skup
pa su uzor kriminalci, sta ces, narod glup
hoce standard, lovu, hoce zivit', hoce sve
a to i cekaju, i cekaju i popizde
jer nema smisla, rezije su
minus je
sve to predugo, narod puk'o
kukaju sto jucer bilo bolje neg' danas
drugi divljaju, dok ih puca nacionalni zanos
i pitam te, te di smo sad
dalje radimo na crno cijene, al' do kad
ko ce vratit' dostojanstvo, ko ce punu cijenu
dat' nam kol'ko vrijedimo
da stvari krenu
vise gubimo strpljenje, brojimo probleme
sve sto imali smo nemamo, i tesko nam je
pa na svatko zapita se
kolko nisko sam
pa kako onda ponosan

Samo zivimo iz u dan
i svaki san davno je izbrisan
koga da pitam,
ko ce mi odgovore
reci bilo sta osim da je moglo gore

I mi da smo mogli promijeniti svijet
(reci mi, te)
i da ce djeca sto imat' nasljedje za ponijet'
i reci mi da nismo sve unistili
i da cu
spavati.. od savjesti

Reci mi da mozemo izgraditi, da nije
i ako daj mi snage, stvorit' nesto prekrasno
i vec volio bih otvorit' oci, pa da budem zahvalan
al' ne mogu pa stisnem zube, i iz dana u dan