Luyện nghe bài hát Iz Dana U Dan

Kol'ko nisko idemo, moze li nize
nam se dig'o zanos, al' standard nam se ne dize
dani ponosa i slave i minusa na
mi ne zivimo, mi
sta ostavljamo buducem narastaju
dugove, racune, rate kredita nas
a nemamo ni
kombiniramo kako placanje, bar za desetak dana
jebo zivot kad na karticu se kupuje
di smo sad, stara se otopila
osla na ono bitno, pojela se i
bez svega smo ostali, prenaglo nas je
ko uopce zna sto se to noci dogodilo

da pitam, brate
ko ce mi dat'
bilo sta osim
da je moglo gore

Sve te tisuce, hiljadarke, i rudari
stavljali davno na stranu, za neki san da se
nestali u brojkama, brojke ko okopnile
dok mi smo prezivljavali, zivotne stvari
i di smo sad
napokon mirni, napokon slobodni, u svojoj drzavi
al' sad smo
dali smo svoje snove za ovu i nije nam zao
al' usput se nasao veci od nas
pa sav visak
radili, al' nisu nas
mjesecima cekali da plate trud sto smo
di smo sad, opet sve
za kol'ko idemo, od ponedeljka do petka
kol'ko vrijedi nas rad
imali smo, sad nemamo, di smo

Samo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je
da pitam, brate
ko ce mi odgovore
bilo sta osim da je moglo biti gore

I di smo
jos cekamo bolje
mozda naivno se istim stvarima
dok cijeli sistem zakazuje
nema da nas stiti
nema postene vlasti, sve konvertiti
obecanja su jeftina a zivot je tako
pa su uzor kriminalci, sta ces, narod glup
hoce standard, lovu, hoce zivit', hoce sve
a to cekaju i cekaju, i i popizde
jer nema smisla, rezije su
minus je
sve to traje predugo, puk'o
jedni kukaju sto bilo bolje neg' danas
drugi divljaju, galame dok ih nacionalni zanos
i te, pitam te di smo sad
dalje radimo na crno cijene, al' do kad
ko ce dostojanstvo, ko ce platit' punu cijenu
nam tol'ko kol'ko vrijedimo
da stvari krenu
vise gubimo strpljenje, brojimo probleme
sve sto imali smo nemamo, i nam je breme
pa na kraju zapita se
kolko spao sam
pa onda ostat' ponosan

Samo iz dana u dan
i san davno nestao je izbrisan
da pitam, brate
ko ce mi dat'
reci bilo sta osim da je moglo gore

I reci mi da smo promijeniti svijet
(reci mi, te)
i da ce djeca sto dolaze imat' za ponijet'
i reci mi da sve dobro unistili
i da cu
mirno spavati.. od

Reci mi da izgraditi, da nije prekasno
i ako zakazem daj mi snage, stvorit' nesto
i vec sutra volio bih oci, pa da budem zahvalan
al' ne mogu pa stisnem zube, i iz dana u dan