Luyện nghe bài hát Iz Dana U Dan

Kol'ko nisko idemo, moze li uopce
mozda nam se dig'o zanos, al' standard nam se ne
dani ponosa i slave i minusa na
mi ne zivimo, mi
sta ostavljamo buducem narastaju
dugove, racune, rate nas guse
a nemamo ni
kako odgodit' placanje, bar za desetak dana
jebo zivot kad na karticu se hrana
di smo sad, stara stednja se
osla na ono bitno, se i popila
bez svega smo ostali, prenaglo nas je
ko uopce zna sto se to prek' dogodilo

Koga da pitam,
ko ce mi odgovore
reci sta osim
da je biti gore

Sve te tisuce, hiljadarke, i rudari
stavljali na stranu, za neki san da se ostvari
nestali u brojkama, ko snijeg okopnile
dok mi smo prezivljavali, zivotne stvari
i di smo sad
napokon mirni, napokon slobodni, napokon u drzavi
al' sad smo
smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam zao
al' se nasao domoljub veci od nas
pa pokrao sav
radili, al' nas cijenili
mjesecima da plate trud sto smo ulozili
di smo sad, opet sve
za kol'ko nisko idemo, od ponedeljka do
kol'ko danas nas rad
smo, sad nemamo, di smo sad?

Samo iz dana u dan
i svaki san nestao je izbrisan
da pitam, brate
ko ce mi odgovore
reci bilo sta da je moglo biti gore

I di smo
jos bolje sutra
mozda se nadamo istim stvarima
dok iznutra sistem zakazuje
nema da nas stiti
postene vlasti, sve sami konvertiti
obecanja su jeftina a zivot je skup
pa su uzor kriminalci, sta ces, narod glup
standard, hoce lovu, hoce zivit', hoce sve
a to i cekaju, i cekaju i popizde
jer nema smisla, rezije su
je preduboko
sve to traje predugo, puk'o
jedni kukaju sto jucer bolje neg' danas
drugi divljaju, dok ih puca nacionalni zanos
i pitam te, te di smo sad
dalje radimo na ispod cijene, al' do kad
ko ce vratit' dostojanstvo, ko ce punu cijenu
dat' nam tol'ko kol'ko
da stvari jednom
vise gubimo strpljenje, samo probleme
sve sto smo nemamo, i tesko nam je breme
pa na kraju svatko se
kolko nisko sam
pa kako onda ponosan

Samo iz dana u dan
i san davno nestao je izbrisan
da pitam, brate
ko ce mi odgovore
reci bilo sta osim da je biti gore

I reci mi da smo mogli svijet
(reci mi, te)
i da ce djeca sto imat' nasljedje za ponijet'
i reci mi da nismo sve unistili
i da cu
spavati.. od savjesti

Reci mi da mozemo izgraditi, da nije
i ako zakazem daj mi snage, stvorit' prekrasno
i vec sutra volio bih otvorit' oci, pa da budem
al' ne mogu pa zube, i hodam iz dana u dan