Luyện nghe bài hát Iz Dana U Dan

Kol'ko idemo, moze li uopce nize
mozda nam se dig'o zanos, al' nam se ne dize
dani i slave i minusa na tekucem
mi ne zivimo, mi
sta ostavljamo buducem narastaju
dugove, racune, kredita nas guse
a nemamo ni
kombiniramo kako odgodit' placanje, bar za desetak
jebo zivot kad na se kupuje hrana
di smo sad, stara se otopila
osla na ono bitno, pojela se i
bez svega smo ostali, prenaglo nas je
ko uopce zna sto se to noci dogodilo

da pitam, brate
ko ce mi odgovore
reci bilo sta
da je moglo biti

Sve te tisuce, hiljadarke, konjanici i
stavljali davno na stranu, za neki san da se
nestali u brojkama, brojke ko snijeg
dok mi smo prezivljavali, zivotne poskupile
i di smo sad
napokon mirni, napokon slobodni, napokon u drzavi
al' sad smo
dali smo svoje za ovu zemlju i nije nam zao
al' usput se nasao domoljub od nas
pa pokrao sav
radili, al' nisu nas
mjesecima da plate trud sto smo ulozili
di smo sad, sve ispocetka
za nisko idemo, od ponedeljka do petka
danas vrijedi nas rad
imali smo, sad nemamo, di smo

Samo iz dana u dan
i san davno nestao je izbrisan
koga da pitam,
ko ce mi dat'
reci bilo sta osim da je moglo gore

I di smo
jos cekamo bolje
mozda naivno se nadamo stvarima
dok cijeli sistem zakazuje
nema pravde da nas
nema postene vlasti, sve sami
obecanja su a zivot je tako skup
pa su uzor kriminalci, sta ces, nije narod
hoce standard, hoce lovu, zivit', hoce sve
a to cekaju i cekaju, i i popizde
jer smisla, rezije su visoke
minus je
sve to traje predugo, puk'o
jedni sto jucer bilo bolje neg' danas
divljaju, galame dok ih puca nacionalni zanos
i pitam te, te di smo sad
dalje radimo na crno cijene, al' do kad
ko ce vratit' dostojanstvo, ko ce platit' punu
dat' nam tol'ko kol'ko
da jednom krenu
vise gubimo strpljenje, brojimo probleme
sve sto imali smo nemamo, i tesko nam je
pa na kraju svatko se
kolko spao sam
pa onda ostat' ponosan

Samo zivimo iz u dan
i svaki san davno nestao je
koga da pitam,
ko ce mi odgovore
reci bilo sta da je moglo biti gore

I mi da smo mogli promijeniti svijet
(reci mi, te)
i da ce djeca sto dolaze imat' za ponijet'
i reci mi da nismo sve dobro
i da cu
mirno spavati.. od

mi da mozemo izgraditi, da nije prekasno
i ako zakazem daj mi snage, stvorit' nesto
i vec sutra volio bih oci, pa da budem zahvalan
al' ne mogu pa stisnem zube, i hodam iz u dan