Luyện nghe bài hát Iz Dana U Dan

Kol'ko idemo, moze li uopce nize
mozda nam se dig'o zanos, al' nam se ne dize
dani ponosa i slave i minusa na
mi ne zivimo, mi
sta ostavljamo nasem buducem
dugove, racune, rate kredita nas
a nemamo ni
kombiniramo kako odgodit' placanje, bar za desetak
jebo kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad, stara stednja se
osla na ono bitno, pojela se i
bez smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko uopce zna sto se to noci dogodilo

Koga da pitam,
ko ce mi dat'
reci sta osim
da je moglo biti

Sve te tisuce, hiljadarke, i rudari
stavljali na stranu, za neki san da se ostvari
nestali u brojkama, brojke ko okopnile
dok mi smo prezivljavali, stvari poskupile
i di smo sad
napokon mirni, napokon slobodni, napokon u drzavi
al' sad smo
dali smo svoje za ovu zemlju i nije nam zao
al' se nasao domoljub veci od nas
pa sav visak
radili, al' nisu nas
mjesecima da plate trud sto smo ulozili
di smo sad, sve ispocetka
za kol'ko nisko idemo, od ponedeljka do
kol'ko vrijedi nas rad
smo, sad nemamo, di smo sad?

Samo iz dana u dan
i san davno nestao je izbrisan
koga da pitam,
ko ce mi dat'
reci sta osim da je moglo biti gore

I di smo
jos cekamo bolje
naivno se nadamo istim stvarima
dok iznutra cijeli sistem
nema da nas stiti
nema postene vlasti, sve konvertiti
obecanja su a zivot je tako skup
pa su kriminalci, sta ces, nije narod glup
hoce standard, hoce lovu, hoce zivit', sve
a to i cekaju, i cekaju i popizde
jer nema smisla, rezije su
minus je
sve to traje predugo, puk'o
jedni sto jucer bilo bolje neg' danas
drugi divljaju, galame dok ih puca zanos
i pitam te, te di smo sad
radimo na crno ispod cijene, al' do kad
ko ce vratit' dostojanstvo, ko ce platit' punu
nam tol'ko kol'ko vrijedimo
da stvari jednom
vise gubimo strpljenje, brojimo probleme
sve sto imali smo nemamo, i tesko nam je
pa na svatko zapita se
kolko nisko sam
pa kako onda ostat'

Samo zivimo iz u dan
i svaki san davno nestao je
da pitam, brate
ko ce mi odgovore
bilo sta osim da je moglo biti gore

I reci mi da smo mogli svijet
(reci mi, te)
i da ce djeca sto dolaze imat' za ponijet'
i reci mi da nismo sve unistili
i da cu
spavati.. od savjesti

Reci mi da mozemo izgraditi, da nije
i ako zakazem daj mi snage, nesto prekrasno
i vec sutra volio bih otvorit' oci, pa da budem
al' ne mogu pa stisnem zube, i iz dana u dan