Luyện nghe bài hát Iz Dana U Dan

Kol'ko nisko idemo, moze li nize
mozda nam se dig'o zanos, al' standard nam se ne
dani ponosa i i minusa na tekucem
mi ne zivimo, mi
sta ostavljamo nasem narastaju
dugove, racune, rate nas guse
a nemamo ni
kombiniramo kako odgodit' placanje, bar za desetak
jebo zivot kad na karticu se kupuje
di smo sad, stara stednja se
na ono bitno, pojela se i popila
bez svega smo ostali, nas je pogodilo
ko uopce zna sto se to prek' dogodilo

Koga da pitam,
ko ce mi odgovore
bilo sta osim
da je moglo gore

Sve te tisuce, hiljadarke, i rudari
davno na stranu, za neki san da se ostvari
nestali u brojkama, brojke ko snijeg
dok mi smo prezivljavali, zivotne poskupile
i di smo sad
napokon mirni, slobodni, napokon u svojoj drzavi
al' sad smo
dali smo snove za ovu zemlju i nije nam zao
al' usput se domoljub veci od nas
pa pokrao sav
radili, al' nas cijenili
mjesecima cekali da plate trud sto smo
di smo sad, sve ispocetka
za kol'ko nisko idemo, od ponedeljka do
kol'ko vrijedi nas rad
smo, sad nemamo, di smo sad?

Samo iz dana u dan
i svaki san davno je izbrisan
da pitam, brate
ko ce mi odgovore
reci bilo sta osim da je biti gore

I di smo
jos bolje sutra
mozda naivno se nadamo istim
dok iznutra cijeli zakazuje
nema da nas stiti
nema postene vlasti, sve konvertiti
obecanja su jeftina a je tako skup
pa su kriminalci, sta ces, nije narod glup
hoce standard, lovu, hoce zivit', hoce sve
a to i cekaju, i cekaju i popizde
jer smisla, rezije su visoke
minus je
sve to predugo, narod puk'o
jedni kukaju sto jucer bolje neg' danas
drugi divljaju, dok ih puca nacionalni zanos
i pitam te, te di smo sad
dalje radimo na crno cijene, al' do kad
ko ce dostojanstvo, ko ce platit' punu cijenu
dat' nam kol'ko vrijedimo
da jednom krenu
vise gubimo strpljenje, samo probleme
sve sto smo nemamo, i tesko nam je breme
pa na svatko zapita se
kolko spao sam
pa onda ostat' ponosan

Samo iz dana u dan
i svaki san nestao je izbrisan
da pitam, brate
ko ce mi dat'
reci sta osim da je moglo biti gore

I mi da smo mogli promijeniti svijet
(reci mi, te)
i da ce djeca sto dolaze nasljedje za ponijet'
i mi da nismo sve dobro unistili
i da cu
spavati.. od savjesti

Reci mi da mozemo izgraditi, da nije
i ako daj mi snage, stvorit' nesto prekrasno
i vec sutra volio bih oci, pa da budem zahvalan
al' ne mogu pa zube, i hodam iz dana u dan